nepogled!

Probudio sam se jos uvijek nabrijan na Alberta i pun zelje da ga razvalim u dvoboju. Cak sam sanjao dvoboj, istina ne poke-dvoboj s njim vec hrvanje u blatu sa djevojkom u toplesu i tangama, ali poanta je da sam bio full nabrijan. Klarica i Marko su se probudili malo kasnije, pa smo spakirali stvari i zajedno krenuli u dvoranu. Ovaj put sam uspio izbjegavati da mi pogled zavrsina nekoj od slika golih starica duz ulaza u dvoranu, no Klarica je zastala kod slike i zapisala ime autora. Odlucila je da ce dat napravit akt i koristit ga u kuci da otjera covjeka koji skuplja TV pretplatu.
Usli smo svi zajedno u mracnu dvoranu, a ja sam stavio zeljeznu masku na glavu kako me Albert nebi gadjao limenkama. No, i prije nego sam uspio izreci izazov pogodio me u jaja. Pao sam na pod i previjao se 10ak minuta dok nisam dosao do daha, a Albert se samo smijao.
- Pederu! Izazivam te na dvoboj! - viknuo sam, a krov dvorane se poceo otvarati. Kako je s otvaranjem krova u dvoranu usla svjetlost vidio sam Alberta. Bio je to, suprotno mojim ocekivanjima, starac od bar 90 godina, na jednu stranu oslanjao se na bolnicku staku, a drugom rukom na drveni stap. Ostao sam zbunjen, pa to je bio onaj starac koji mi je jucer rekao da je Albert otisao oprat sudje. Nisam mogao vjerovati koliko me izjebo jucer.
- Ca je mici, a ca bi ti tija? - progovorio je na cakavstini, a ja sam jos tupo gledo u njega i cudio se kak nesto sto jede zive mrave moze bit glavni trener dvorane. No, laknulo mi je kad sam se sjetio da je prastar, jer ako ga nekim slucajem ne pobjedim u dvoboju, bar nece bit problem prebit ga na mrtvo ime.
- Hocu tvoj bedz, lešu jedan. - odbrusio sam mu i posegnuo za pokeloptama. On je posegnuo za limenkom koncentriranog poriluka i opet me pokusao pogodit. Uspio sam se izmaknuti koristeci tehniku sa tae-boa. Onda je uzeo pokeloptu i zapoceo mec.
- Ja biram tebe Megaftic.
Ja sam imao samo jednog jakog leteceg pokemona - Pentiuma. Pentium je moj najdrazi pokemon. I odlucio sam ga sacuvati za kraj, pa sam krenuo sa Psihoneutronom. Znao sam da telepatsko-elektricni pokemon tesko moze izaci na kraj sa letecim pokemonom, ali morao sam pokusati.
- Napad zaljetavanjem - zapoceo je mec leš Albert.
- Obrana brzim intervalima antimaterije - pokusao sam ja, ali leš Albert je odmah promjenio napad.
- Napad orkanskim vjetrom - nisam imao vremena za promjenu obrane i Psihoneutron je zavrsio na ledjima. Morao sam ga povuci.
- Ja biram tebe Pužžolino - morao sam pokusati sa svojim biljnim pokemonom.
- Napad ostrim kljunom - odmah je nastavio leš Albert, a ja sam pokusao obranu uvlacenjem u kucicu, no leš Albert je opet promjenio napad u zadnji tren - Podigni ga kandzama u zrak. Napad bacanjem s visine - Jos jednom moj pokemon je bez gotovo ikakve borbe zavrsio s krizicima u ocima. Nisam mogao vjerovati, ali znao sam da imam jos svog tajnog aduta - Pentiuma.
- Pentium, izadji, ja biram tebe! Napad kljucanjem po glavi! - zapoceo sam ofenzivu, no leš Albert nije mirovao.
- Obrana brzim preletima u stranu! Dodji mu iza ledja! - leš.
- Pazi leđa! - shime.
- Zgrabi ga za šiju i nabi ga u onu hrpu mrtvih ovaca - leš.
- Neeeeeee! - popizdio sam jer je pregazio i mog zadnjeg pokemona i bio sam porazen u 5 minuta. Zaletio sam se na njega u namjeri da ga prebijem na mrtvo ime i kaznim za ono jucerasnje ponizavanje. - Aaaaaaaaaa, razit cu te lešu jedan! - vikao sam i bacio se na njega, ali i prije nego sam uspio smjestit saku na njegovo lice leš je zamahnuo drvenom stakom i nokautirao me u letu. Po onome sto sam cuo od Klarice, kad sam se osvjestio za 2-3 sata, tako me opalio da sam u letu jednostavno zaspao i odletio umjesto u njega direkt u zid, od zida se odbio na hrpu gnoja, a s nje se otkoturao na lomljeno staklo. Nakon toga je Albert pljuno na mene, skinuo mi lijevu patiku te ju pojeo, a zatim otisao kroz vrata na kraju dvorane.
Bio sam toliko razocaran da sam htjeo zapalit dvoranu, ali kako nisam imao benzina odlucio sam da cu mu se osvetit drugom prilikom. Pokupili smo stvari i zaputili se prema Kraljevici.
Noc nas je docekala iznad Rijeke, pa smo prespavali u Kastvu koristeci svinjac jedne starije gospodje kojoj smo za uzvrat oprali i izmasirali stopala.

Nakon duge noci pune sna docekao sam svitanje zore na nogama uvjezbavajuci neke korake sa Pentiumom. Mojim najdrazim pokemonom. Ocekivao nas je tezak mec za bedz planine Ucka i znao sam da cu morat izvuci 150% iz svojih pokemona kako bi ga osvojio. Kad su se probudili ostali, premotali smo Marku pelene i krenuli prema vrhu planine.
Nakon 3-4 sata hoda, negdje oko podneva vidjeli smo pred sobom prekrasnu dvoranu. Imala je staklene prozore i drvena vrata. Nismo mogli doci k sebi od divljenja, pa smo sjeli i popili po litru bijelog. Marko je popio frutek od mrkvice.
Nakon osvjezenja odlucio sam uci u dvoranu i izazvati trenera na dvoboj. Ulaz u dvoranu bio je 20ak metara dug hodnik na cijim zidovima su bile slike raznih pokemona i golih starica. Vjerojatno da me preplasi i zgadi mi zivot. No, nisam se dao vec sam gledao samo ravno. U jednom trenutku oko mi je pobjeglo na sliku gole starice. Imala je bar 90 godina, a nije imala ni komadic odjece na sebi.
- Burpppp - ispovracao sam se po slici.
Pogledao sam lijevo-desno, vido da me nitko nije primjetio i pobjegao u dvoranu.
- Ja sam Albert, glavni trener dvorane Ucka. - zacuo sam glas i gledao uokolo kako bi skuzio odakle dopire, no nisam vidio nikoga nigdje.
- Ja sam shime iz grada Vara... - zapoceo sam, ali me Albert grubo prekinuo - Koj kurac hoces? - a onda me pogodio limenkom koncentrata poriluka u glavu. Skoro sam se rasplakao. Bila je to polkilnata limenka i stvarno je bolilo.
- Ja sam shime iz grada Vara... - htio sam se opet predstavit i reci da ga izazivam, ali me opet prekinuo - Ma boli me kurac, sta bi ti maleni, a?
Albert mi se lagano nije svidjao i odlucio sam da je najbolje da ga odmah izazovem al me opet pogodio limenkom u glavu.
- E pa nabijem ja tebe na taj poriluk i sve po spisku. Izazivam te na dvoboj i hocu tvoj bedz. - izderao sam se na njega i posegnuo sa svojim pokeloptama. Bio sam 100% nabrijan da ga pregazim te sam nastavio vikat - Ajde dodji da ti pokazem ko je tu glavni. Dodji dodji pederu, ajde, krvi cu ti se napit. I tebi i tvojim pokemonima, necete od srama moc zaspat. - Nisam mogao stat kolko me raspizdio pa sam nastavio jos 5 minuta u tom stilu. Onda sam zasutio i cekao da cujem njegovu reakciju. No, reakcije nije bilo. Onda sam malo njuskao uokolo po dvorani i uocio otvorena vrata na straznjem kraju. Bila su pritvorena a iza njih je sjedio neki djedica i jeo zive mrave. Stao sam sokiran i zgadjen, a on se nije dao smetat. Ispovracao sam se po njemu, a ni to ga nije omelo da nastavi jest dalje, no onda sam ga trknuo, izbio mu stap na koji se oslanjao pa je pao na pod.
- Daj mi reci gdje je Albert, glavni trener ove dvorane.
- Otisao je jos prije 10ak minuta, reko je da ide provjerit mail pa oprat sudje i da ce doc sutra natrag. - rekao je djedica, podigao se na noge i nastavio jest mrave.
Popizdio sam. Ovaj smrdljivi Albert me odjebao. Pogodio me konzervama, pa otisao i pustio da ja vicem na njega. Zamrzio sam ga istog trena i odlucio da cu ga pobjedit, a ako ga ne pobjedim da cu ga prebit.
Vratio sam se kod Klarice i Marka koji su popodne proveli pokusavajuci napraviti Eiffelov toranj od mrtvih ovaca. Nije im uspjelo, iako su se kleli da su vec slozili jedan vrlo realistican, al da se srusio kad je jedna ovca odluzila da nije mrtva te je pobjegla iz skuplture. Zvali su me da im pomognem, ali ja se nisam htio baviti takvim glupostima, pa sam sjeo sa strane i radio Peugot 407 od uvenulog planinskog cvijeca. Kako je cvijeca bilo malo uspio sam napravit samo volan, a i on nije bio realistican. No, trudio sam se i tako je prosao dan.
Navecer smo isli spavati jer me ujutro cekao okrsaj sa pederom Albertom.

Dan nakon osvojenog Paklenog bedza nasi junaci zaputili su se prema novoj dvorani u kojoj je shime namjeravao osvojiti svoj drugi bedz i tako doci na pola puta do Adria-liga-kupa.

---

Klarica je vec jedva hodala, a i mene je izmucila setnja od Umaga do podnozja Ucke. Na ovoj dionici nisam koristio letece pokemone za prijevoz vec sam ih odmarao u pokeloptama jer me ocekivao jak mec u dvorani na Ucki - poznatom uzgajalistu letecih pokemona i poriluka. Smjestili smo se pod Uckom i na nekom proplanku uz rijecicu spustili stvari. U rijecici su plivale dvoglave ribe i gole cehinje. Ja sam uz pomoc Psihoneutrona sakupio drva i s njegovim napadom vatrenom stihijom zapalio logorsku vatricu. Sakupili smo i neko bilje, kamenje i jednog starca iz Češke i pripremili fino varivo u kotlicu. Svi smo jedva cekali da bude kuhano kako bi se dobro najeli. No, onda smo culi sustanje u sumarku.
- Kek-mik, miiik, kekk-mik - zeculo se iz sumarka, a zatim i - pokejopto keni!
Zatim je desetak sekundi zavladala tisina, a onda smo zaculi - Ujovio sam Kekimika! Hujaaa! Hujaaa!
Digao sam se i polako krenuo prema sumarku da vidim o cemu je rijec, a ono sto sam vidio me prilicno iznenadilo. Naime, trener koji se veselio ulovljenom Kekmiku bio je ni vise ni manje nego Marko, trogodisnji sin mog bratica. Ja sam mu godinama bio uzor, ali nisam vjerovao da ce vec tako mlad krenut sam u poke-avanture. - Marko, pa sta ti radis tu? - viknuo sam prema njemu, a on mi je sav sretan dotrcao u narucje i ispricao da je, cim je cuo da sam otisao u lov za bedzevima, krenuo zamnom i pokusavao me pronaci. Onda je rekao - Pava mi se, picaj pjicu.
- Sta?
- Maku se pava, pjicaj pjicu.
I tako sam mu ja ispricao pricuo vuku i 7 kozlica, vuku i 3 prascica i vuku karadzicu. Negdje na pola trece je uspio zaspati, a umedjuvremenu je Klarica dovrsila varivo kojem smo dali ime po starcu - Frantisekovo varivo. Izvadio sam sve pokemone i zajedno smo vecerali. Bilo je njami! Odlucili smo da moramo cesce kuhati to varivo pa smo ulovili jos 3 starca u rijeci i spakirali ih za kasnije. Cak 2 su se zvali Frantisek sto je bilo idealno za varivo. Jer ubuduce mozemo staviti 2/3 Frantiseka i 1/3 Jirzia i to ce jos uvijek bit Frantisekovo varivo.

Poslje vecere smo legli spavati. Negdje oko ponoci zaculi smo cudne zvukove te se razbudili svi osim Marka. Klarica je bila uvjerena da se radi o pokemon duhovima, a ja sam se bojao da nije inspektor koji ce nam naplatit 1000kn kazne za kampiranje tamo gdi nije kamp. Na srecu iz grmlja se pojavio samo nocni biljni pokemon Pedomedo. Kako sam bio preumoran za lov na pokemona, a vec i imam popunjene sve pokelopte pustio sam Pedumedu da ode u svom smjeru, a ja sam zaspao. Sutra me ocekuje vazan mec i treba skupiti energiju.

Sa ranom zorom iskocio sam iz kreveta na lijevu nogu. Kako sam lijevak, to sam shvatio kao dobar znak te odlucio da je danas pravi dan za krenut u nove pokemon avanture. Spakirao sam nesto odjece i carapa u ruksak, uzeo svoje pokelopte te krenuo nakon dorucka. Na sjeveru se odrzava Adria-liga-kup i odlucio sam dat sve od sebe da izborim nastup na tom prestiznom turniru. Da bi stekao pravo nastupa morao sam skupiti 4 bedza u nekoj od brojnih dvorana u gradovima duz jadranske obale, i znao sam da nece biti lako. Odlucio sam se prvo zaputit prema Umagu jer tamo imam familiju koja mi moze posudit novce ako pozelim jesti.

Izasao sam iz kuce na ulicu, ali prije nego sam uspio doci do birtije na kraju ulice vec sam imao svoju ekipu. Odmah cim sam izasao, snimila me susjeda - 90 godisnja markova teta Klarica - i odjurila na biciklu doma, pokupila svoje pokelopte i sustigla me u ulici. Rekla je da ide samnom u nove avanture, i da je moze sprijeciti samo srcani udar, mozdani udar il lom kostiju kuka. Ja sam se sazalio i primio ju u team. Klarica je u narucju drzala svog novog mladog telepatskog pokemona Pajceksa, a u pokeloptama je jos imala biljne pokemone Mrkvosaura i Gljivixa. Uputili smo se prema moru, a kako bi brze dosli ja sam izvadio svog leteceg pokemona Pentiuma na cijim smo ledjima ubrzo stigli do Umaga.
- Bravo Pentiume, bio si dobar, vrati se u pokeloptu.
- Pent, pen, ium, pent. - pomilovao me krilima i vratio se u pokeloptu.
Pentium je moj najdrazi pokemon. Cim smo dosli u Umag zaputio sam se prema dvorani. Umaska dvorana zove se Paklena Arena, a njen glavni trener, Vlado, poznat je po vrhunskim vatrenim i elektricnim pokemonima koje je usitinu tesko pobjediti. Odlucio sam ga odmah izazvati na dvoboj kako bi kasnije ja i Klarica mogli otic na kupanje.
- Vlado! - vikao sam iz sveg glasa cim sam usao u dvoranu, a on je u velikom stilu izasao kroz rupu u zemlji obasjanu vatrom i lavom i prskalicama. - Ja sam shime iz gada Varazdina, i izazivam te na dvoboj.
- Dobro, prihvacam izazov. Ali, pazi!!! Moji vatreni pokemoni su u vrhuncu snage i nisu izgubili mec vec mjesecima. - bezuspjesno me pokusavao zastrasiti, a meni su se tresla koljena, noge i donja vilica. Vjerojatno od samopouzdanja. - Mec se igra sa 3 pokemona, a ukoliko pobjedis, Pakleni bedz je tvoj.
- Ajde shime, nedaj mu da te zbuni - vikala je Klarica koja se po prijasnjem dogovoru skinula u grudnjak kako bi Vladi zgadila zivot i pokusala ga omesti.
Vlado je birao prvog pokemona i odabrao Grominitua, elektiricnog pokemona jakih bocnih napada, a ja sam pokusao sa svojim elektricno-telepatskim pokemonom - Ja biram tebe Psihoneutron!
- Napadni ga munjama! - poceo je Vlado.
- Obrana brzim intervalima antimaterije - dosjetio sam se ja. Psihic nije uspio bas najbolje, no ostao je na nogama. - Kontranapad telepatskom strujom, sad! - Psihic je dao sve od sebe i stvarno jako potresao Grominitua, ali ovaj je imao snage za jos jedan napad.
- Bocni udar crnim gromom ispod lijeve noge! - Vlado je upotrejbio najjace oruzje svog pokemona.
- Sklupcaj se u oblik potkove - sjetio sam se ja na brzinu, a Psihic je to oblicno odradio i u potpunosti se obranio. Grominitu je ostao gotovo bez snage, a ja sam isplanirao zadnji udarac - Napad ispustanjem neutronske plazme!
Vlado je povukao porazenog pokemona i izvukao novog - ovaj puta je pokusao sa vatrenim pokemonom Alkomortom. - Napad superhika! SAD! - Vlado je krenuo zestoko i ja nisam uspio pronac pravu odbranu za ovaj ubojiti napad protiv kojeg elekricni pokemon gotovo da nema sanse. Moj Psihoneutron, izmoren od prosle borbe, bio je potucen. Povukao sam ga i odlucio uzvratit Vladi na slican nacin - izvukao sam Pužžolina i odmah napao iz sve snage.
- Napad smradom luka! - kao prekaljeni puzolovac, utrenirao sam ovog biljnog puzolikog pokemona do najviseg stupnja koji on moze doseci pa je napad smradom luka bio jedan od najjacih napad smradom luka koje ste mogli vidjet na ovim prostorima. Alkomort se pokusao braniti napadom Sljivovicom, al nije uspio, lagano je zateturao i srusio se na ledja. - Ha-ha!
- shime iz grada Varazdina vodi 2 prema 1 - rekao je sluzbeni spiker, a Klarica je mahala sisama ko da je na rodeu.
Vlado je vidio da je vrag odnio salu na stranu pa je odlucio daje vrijeme za njegovog najjaceg pokemona. Izvukao je pokeloptu i poviknuo - Ja biram tebe Šeks! - Od ovog pokemona i meni su zadrhtale noge jer takav alkoholni pokemon rijetko se vidja. Šeks je napadom alkoholnom parom bez ikakvog problema pomeo mog Pužžolina sa terena, ipak se biljni pokemoni tesko nose sa alkoholnim napadima. Nisam znao sta da radim i cime da se suprostavim ovom vrhunskom pokemonu. No, odlucio sam da je mozda ipak vrijeme za mog tajnog pokemona. - Ja biram tebe Studenaffet! - Vjerojatno jedini nacin da se suprostavim ovako jakom alkoholnom pokemonu je bio da koristim vodenog pokemona. Studenaffeta sam ulovio prije nepunih mjesec dana i jos je bio u pocetnoj fazi razvoja, ali to je bio jedini vodeni pokemon kojeg sam imao sa sobom na ovom putovanju.
- Napadni ga minerlima, ti to mozes! - bodrio sam Studija, al i sam sam vidio da je preplasen. Napad nije urodio plodom a Šeks nije ni zateturao.
- Napad dubokim udahom - rekao je Vlado, a njegov pokemon je udahnuo toliko jako da je gotovo uvukao mog Studija u svoja usta, a tamo je koncentracija alkohola nevjerojatna i to bi znacilo siguran kraj ovog meca. No Studi se uspio primiti sa Šeksovu kravatu te ostati pred ustima. Šeksov napad nije uspio, a Studi je pao na pod i otkotrljao se prema meni. U tom trenutku dogodilo se nesto nevjerojatno! Studi je slucajno u kotrljanju pao na čep pivske flase te se uz veliki bljesak pretvorio u mitskog simbiotskog pokemona - Žujovoda. Nisam mogao vjerovati da se to dogodilo jer takvi pokemoni nisu vidjeni vec stotinama godina i nitko nije znao kako zapravo dolazi do njihova nastanka, niti dal su uopce ikad postojali. Ni ja sam nisam znao o cemu je rijec dok nisam provjerio na svom poke-racunalu. I tako dok sam ja zbunjeno gledao sta da radim sa ovim pokemonom Žujovod je sam zapoceo napad alkoholnim mineralima s dodatkom pjenastih mjehurica. Šeks je zavrsio u zadnjem redu tribina sa krizicima na ocima.
- Pobjeda! Pobjeda! - vikala je Klarica, a ja sam se hladnokrvno i kulerski rukovao sa Vladom koji mi je dao Pakleni bedz.
- Zasluzio si ga shime, rijetki su otisli iz ove dvorane sa bedzom. Tvoj pokemon te jako voli jer nije slucajno simbiozirao kad je bilo najpotrebnije, budi dobar prema njemu.
- Hvala Vlado, bit cu. - pozdravio sam ga, zagrlio Žujovoda i Klaricu te otisao u suton.

Prvi bedz je moj, jos samo 3.

Jucer sam lovio puzeve po dvoristu. Mama je rekla da ce napravit pekmez, a meni naredila da ih nalovim bar vise kila. Maskirao sam se u bor. Istina, nisam uspio naci pravi zeleni bor, pa sam izrezao bor od zelenog kolaz papira i naljepio ga na celo. Pokusao sam se kretat sto sporije da me puzevi ne uoce kao nebor pa sam iz stana do dvorista putovao 4 sata. Kad sam dosao u dvoriste vidio sam da sve vrvi puzevima, a nijedan nije pokusao pobjeci - nisu me prepoznali! Moja izvansvemirska sposobnost maskiranja jos jednom je urodila plodom. Kako su puzevi bili rastrkani po cijelom dvoristu izglasao sam da je najbolja taktika oko njih napravit velik krug od benzina, zapalit ga tako da nemogu van i onda ih pohvatat. Iz hlaca sam izvukao kantu sa benzinom i poceo zaljevat u krug. Puzevi jos uvijek nisu nista slutili i mirno su pasli travu. Put uokolo kruga potrajao je 2 sata i bas kad sam bio pri zatvaranju kruga zazvonio je mobitel. Moja krinka je propala! Puzevi nisu glupi i dobro znaju da bor s mobitelom nije bor vec maskirani puzolovac. Pobjegli su brzinom munje u svim smjerovima, a ponajvise na sjeverozapad. Preostalo mi je samo mirno gledat kako nestaju u daljini te se javit na mobitel. Zvao je Joža, i pitao dal cu igrat s njima nogomet kroz zimu u dvorani. Termin je utorkom 21:30 - 22:30, cifra je oko 100kn mjesecno, a za 150 se u kompletu dobije i pusenje nakon termina. No, rekao je da gospodja koja pusi nije bas rasni primjerak pa sam uzeo samo nogomet. Nakon razgovora 4-5 sati sam bezuspjesno pokusavao ulovit koju kilu mrava za kolac, ali sve sta sam ulovio bile su 3 vrane, 2 goluba i vrabac Rajko. Zatvorio sam ih u podrum i otisao se spremit jer je vec bilo vrijeme za ic na nogomet.

Na nogometu nas je bilo 12 i podjelili smo se 5 protiv 7. Ja sam bio sa onih 7, a ovih 5 su bili protivnici. Joža je bio s njima, a kako mi je unistio puzolov odlucio sam ga kazniti i vec u prvoj akciji sam mu uklizao s obje noge u koljeno. Valjao se oko 5 minuta, dosla je hitna o odvela ga. Ovi su nastavili tekmu sa 4 igraca, a moji su me pohvalili zbog dobre reakcije koja nam je otvorila put ka pobjedi. Igrali smo s martinelama pa je bilo zanimljivo, a ja sam dao nula golova. No, nije bilo tako lose jer smo nakon 44:44 uspjeli pobjedit na penale sa 49:48. Istina, treba reci da smo imali srece sa pravilima po kojima su penale pucali svi igraci pojedine ekipe - nas 7, njih 4. Poslje nogometa smo popili pivu. Tu smo opet imali srece jer su ovi platili po 20kn za termin, i za Jožu isto, i otisli a kak nas je bilo 12 ostalo je 40kn viska - taman nama 4 pive.

Poslje jucer doslo je danas. Danas sam se opet bavil sportom. Ujutro sam trcao po nasipu dravskog jezera oko 8 minuta u jednom smjeru do psa koji je lezao preko puta. Kako je bio velik i crn nisam mu se htio priblizit na manje od 100m nego sam se okrenuo i trcao natrag doma. U dvoristu sam rasprostreo deku i napravio 7 trbusnjaka, 4 skleka i desetak zamaha lijevom rukom do iznad glave. Kako je bilo vec 11:11 nabrzinu sam se istusirao i otisao spavati. Prije spavanja sam brojao ovcice, a poslje sam gadjao klince koju su mi pjevali pod prozorom. Krumpirima.

Za 2 dana nam skupljaju glomazni otpad u ulici pa sam ja danas nakon budjenja odlucio napravit veliko ciscenje uokolo kuce. Obukao sam dedin arbec (op. plava kuta), gumene zicme do koljena i ruznu narancastu kapu deda mraza pa istrcao na dvoriste. Kako bi istrcavanje bilo efektnije 5 min ranije sam napravio vatromet iznad kuce pa su se susjedi okupili i gledali u znatizelji. Kad sam istrcao, pozdravili su me velikim pljeskom i ovacijama, a jedna susjeda urucila mi je buket cvijeca. Prvo sam uletio u negdasnji kotec (op. svinjac) i snimio situaciju koja nije bila dobra. Tu je vladao opci nered i anarhija. Cetri, meni nepoznata, kineza u dobi od oko 7-8 godina sjedila su u kutu i radila na traci za izradu Batman lutaka. Nazvao sam starog da provjerim da slucajno nije pokrenuo neki novi posao, al on je sve odlucno zanjekao. Isprva su me kinezici ignorirali, al kad sam jednog ubio high kickom u adamovu jabucicu, ostali su se rastrcali kroz rupu u podu, zazidali rupu i nestali bez traga. S druge strane kotca bila je obitelj stakora koji su se navlacili oko prilicno svejezeg teleta i pokusavali ga pojest u jednom grizu. Njih sam rastjerao telepatijom i vise ih nikad nisam vidio. Jedan je navodno napravio karijeru na televiziji, a najmladji je posevio susjedovu macku. Na gornjoj deki (naime, kotec je do pola podjeljen vodoravno po pola) sjedio je neki anarhisticki aktivist i protestirao protiv globalizacije i mutlinacionalnih kompanija. S njim sam se djelomicno i slagao pa sam ga samo premjestio u ormar koji sam vec ranije pripremio na ulici za odvoz. Ormar sam zakljucao izvana te omotao selotejpom, izolirkom i bodljikavom zicom koju sam spojio na struju. Nakon te prve faze ciscenja u kotecu je ostalo samo razno smece - radijator, komadi drva (bukovaca i razne tuzne vrbe), 50ak kila kameniziranog cementa, 4 krampa, 2 stihace, 3 motike i vile(jedna dobra, dvije zle i jedne vile za gnoj). Radijator, zle vile i cement sam odnio na ulicu nek ovi skupe, dobru vilu sam odnio u krevet, a ostalo poslozio po kotcu. Malo sam pomeo i zakljucio ciscenje koteca. Sljedio je podrum. Pri samom ulasku u podrum uocio sam 3 mala kineza kako u kutu montiraju traku za izradu Batman lutkica.
- E pa jebem vam mater nekulturnu, jel tako i doma bez pitanja upadate u tudje podrume? - krenuo sam prema njima s dvije pivske flase razbijenih grla u ruci. No cim su me vidjeli kinezi su pobjegli kroz rupu u ormaru. Htio sam krenut za njima i jebat im mater(e) ako izgleda(ju) iole zenstveno il bar imaju sise, ali su minirali ulaz u tunel pa sam se mogao jebat. To mi je bila prihvatljiva opcija pa sam otisao u krevet kod dobre vile. Nisam izasao iz kreveta cijeli dan.

jutros nakon budjenja sam odlucio da je vrijeme da nadjem posao. kupio sam novine i poceo trazit oglase. krenuo sam odostraga, ko i obicno jer tamo iza je horoskop i te pizdarije. horoskop mi je rekao da je danas los dan za nove poslove, ali da je pravo vrijeme za rasplod. to me zbunilo, jer nisam znao sta tocno misle. u jednoj opciji ja sam se trebao pariti sa osobom suprotnog spola, a opet, mozda su mislili da ukoliko imam stado ovaca, da bi ih trebao rasplodjivati danas. kako nisam znao sta cu, odlucio sam ih nazvat, jer bilo je glupo da kupujem stado ovaca ako su oni mislili na onu drugu opciju. zvao sam na broj redakcije, al kad sam objasnio svoj problem - poklopili su sulusalicu uz nekulturnu psovku. bio sam šokiran. no, nisam posustajao, odlucio sam otici pjeske u redakciju. spakirao sam kruh i papriku, nagurao ih u straznji djep na hlacama i krenuo prema zagrebu. hodao sam 3 sata dok nisam dosao u duboku sumu. tamo je stajalo jedno veliko ogledalo. zbunilo me. nisam znao cemu sluzi pa sam ga pokusao razbiti. bacio sam kamen, ali on je samo upao u ogledalo i nestao. to mi je bilo sumnjivo i suprotno svim znanim zakonima gravitacije i egzistencije kamenja u prirodi. da provjerim jel ogledalo stvarno upija stvari bacio sam zeca koji je prolazio, ali i on je nestao. onda sam bacio jos 2-3 hrasta, jedan bor i vikendicu koja se nasla u blizini. sve je nestalo u ogledalcu. zakljucio sam da je rijec o crnoj rupi(iako je ogledalo bilo necrne boje) i da bolje da se ne petljam s tim pa sam se uputio doma. nije mi se vise islo u ZG. odlucio sam da cu kupit stado ovaca jer je jeftinije od kurve za rasplod. nazvao sam gradsku plinaru i oni su mi obecali dostavit 16 ofci i 1 ovana. rekli su do podneva, ali kako je vec bilo poslje podne zakljucio sam da nista od toga pa sam isao lovit vrabce. htio sam napravit onu famoznu bundu za letenje, ali uspio sam ulovit samo 2 puza. stavio sam ih u kanticu sa pekmezom od sljiva nek se odmaraju i otisao ofarbat susjedov auto u cvjetice. kad sam se vratio u kantici je bilo 12 puzeva - 2 mala i 10 velikih. zakljucio sam da su se rasplodili. moj horoskop se ostvario! neznam dali je itko ikad dobio 10 velikih mladih puzeva. odlucio sam da je najbolje da pokrenem obiteljski biznis i otvorim farmu puzeva.

Da sam ja znao da sam imao par komentara na blog, odavno bi vec napisao nove upise. Ovako me 2 mjeseca nije bilo, pa sad krecem sa redizajnom bloga(korak po korak, polako i sporo) i novi pustolovinama naseg junaka.

Bosiljak Njapo se pokazao kao prava legenda i ozbiljan kandidat za reality show Survivor, ako ikad dodje u hrvatsku. Istina, nije bas komunikativan, al je zato sportski tip i elegantan u svojoj teglici. Njapo je kroz ovo ljeto prezivio sve i svasta i dokazao da i bosiljak moze bit divljac.

Nakon prvih par dana sto ga je vlasnik njegovao, Njapo je ostao tjedan dana bez da se itko brinuo o njemu te se prilicno posusio. No, uz par dana njege uspio se oporavit, al onda se zalomilo 10ak dana bez zaljevanja sto ga je ubilo. Kad je vlasnik (bastard) navratio u ZG licio je na alkosa koji je zaspao i posusio se pred ducanom u kojem je zuja na rasprodaji po 3 kune. Jadni alkos je tamo dosao nakon sto je tjedan dana zicao gradom i jeo kelj na leso te vrapce sa perjem. Kelj je nabavljao na placu, to bar nije bilo tesko. Svojim smradom tjerao je kumice da se odmaknu par metara od stola, a onda bi on kao slucajno srusio na pod malo kelja te ga sutnuo nogom, isto kao slucajno. Kumica ga onda vise nije mogla prodat pa joj je jedina zadovoljstina bila nabit alkosa po ledjima debelim porilukom.
No, ostao mu je kelj. Vrapce sa perjem je vec bilo teze nabavit. One bez perja se jos moglo nac po gnjezdima da crvkucu. Al ti nisu bas nest ukusni, otprilike ko da jedes sirova jaja. Al pravi, odrasli vrabac je izuzetno hranjiv, a od perja mozes napravit bundu za hladne dane. Uzmes perje 4-5 vrabcova i jednu najlonsku vrecu za smece. Takodjer treba ti i dobro ljepilo. I onda ljepis perje po vreci na koju si prethodno napravio rupe zaprogurat ruke i glavu. Cak, kruze glasine da ako nakupis dovoljno perja mozes i poletjet u tom odjelu. Novodno je jedan iz Virovitice tako odletio preko 6 kilometara u smjeru Madjarske, ali poginuo je pri sljetanju jer mu je otpustilo ljepilo pa je ostao bez vecine perja. Al da vidim tako nest na nebu da leto, vjerojatno bi pomislio da je rijec o NLOu. Oni navodno dolaze nocu i siluju zene. Al mene nisu nikad silovali. Istina, nisam ja zena, al ono. U zvjezdanim stazama nikad nikog ne siluju.
Mislim da je vrijeme da prestanem pisat budalastine.

I da, Njapo je jos uvijek ziv i ljepsi nego ikad. Fakat taj bosiljak vrijedi imat doma u teglici.

danas sam kupio svoj prvi bosiljak. ima teglicu, crnu i ruznu, al nije bitno, ona je njegov dom. i kostao je samo 5 kuna. teta na standu me ispocetka ignorirala i slagala neko svoje cvijece, a aj sam na rolama zujao pogledom po standu i cekao da me nest pita. par puta je promrmljala nesuvisle recenice pa sam odlucio krenut u akciju "lutko, a kako mi se ti zoves?" priuputao sam ju. zena od svojih 65 godina, 85 kila i sisama u rangu sumo hrvaca ljubazno se nasmjesila pokazujuci 2 zlatna i 3 izbijena a nikad nadoknadjena zuba, te izgovorila "karmen".
"karmen, srce, jel mogu ja dobit jedan bosiljak."
treptala je okicama, a srce joj se topilo pri pogledu na maldo meso poput mene. morao sam okrenut plocu jer sam se vec vidio kak joj dajem broj telefona i adresu za prenociste.
"no, dobro, ajd daj mi taj bosiljak, evo ti medvjedic i cao ragaci."
ona jos uvijek nije skidala pogled sa mojih napetih bedara, pa sam ja sam obavio kupoprodaju i pobjegao glavom bez obzira. bosiljak sam stavio u plasticnu vrecicu plave boje. i dok sam tako jurio na rolama odlucio sam da ga moram imenovat. prvih nekoliko ideja sam odmah odbacio, ali onda sam se sjetio lika iz umaga kojeg upoznah prije par dana u motovunu. punk egzibicionist i depilator jedne noge Njapo je pravi uzor za moj bosiljak. cinilo se da je i on zadovoljan izborom jer je veselo mahao listicima dok je vjetar brzine sibao po njima. i tako smo ja i Njapo odrolali jedan veci krug gradom i dosli doma. smjestio sam ga na kuhinjski prozor kraj sestrinog kaktusa. da ga raspoznajem od ostatka kucne florne i faune, ali i da bi ga gosti mogli propisno oslovljavati, napravio sam mu natpis sa imenom i zaljepio na teglu.
nadam se da ce zivjeti dugo i sretno u mom domu.
koliko uopce zive bosiljci?
sta jedu?
hmmm...natovario sam si veliku odgovornost na ledja...a odlucio sam kupit i origano(koj je duplo skuplji)...mozda da napravim staklenik na balkonu...da da...

Nakon budjenja pogledao sam par epizoda drevnog "A je to" crtica. Pogledao sam onaj u kojem slazu police za knjige, izvukao par pouka i odlucio bit konstruktivan. Ionako mi je u sobi ocajan nered koji treba sto prije dovest u red. Pozvao sam neimenovanog generala iz obliznje kasarne da dodje i napravi plan napada. Prva misija je bila naci 2-3m dugu i manje od metar siroku drvenu plocu koju bi postavio na nesto i tako dobio policu. General me poslao u susjednu zgradu, imao je infrmacije da tamo zivi stara i bespomocna zena. Obukao sam sestrin plavi rucnik sa delfinima preko glave i tako maskiran skocio sa balkona na ruzan auto parkiran pod balkonom. Brzi pogled lijevo-desno, i kad sam se uvjerio da me nije vidio nitko (osim autobusa koji je vozio starce iz susjedne zgrade u kino na projekciju Severininog dokumentarca) u 3 koraka preskocio sam ulicu i nasao se na ulazu u zgradu. Vrata su bila metalna i velika te neotvoriva s vanjske strane. Sva sreca da sam imao dobru logistiku, pa sam cokoladom koju mi je pripremio general potkupio lokalnog alkosa da razbije vrata glavom i tako mi otvori put u zgradu. Brzinom munje popeo sam se po stepenicama do 1.kata i stana na kojem je pisalo Tuđman, proletio kroz vrata ne kucajuci, zaletio se u dnevnu sobu gdje je preplasena i sokirana stajala zena u godinama, kuglastog izgleda. Povukao sam joj tepih pod nogama i otkotrljala se u kuhinju, a ja sam sa velikog troklirnog ormara otrgnuo jedna vratasca i pobjegao. Putem prema van sreo sam mladju zenu u toplesu i pokusao sam ne gledat ju u oci da me ne prepozna. Nije bilo tesko. Za 10ak sekundi vec sam bio u svom stanu. General se zadovoljno smjeskao i potapsao me po guzi dajuci mi do znanja da imam potencijala. Imao sam dasku! Uzeo sam olovku i na zidu napravio par verzija police. General je zbog viseg cina imao kljucnu rijec pa smo na njegovo inzistiranje odabrali opciju u kojoj polica stoji na praznim bocama piva. Meni se svidjela po generalu neizvediva opcija da polica stoji na 2 zive merino ovce. Opcija sa ovcama bila bi prakticna zbog lakse izrade domacih odjevnih predmeta, a po potrebi i za prekidanje sexualne apstinencije. No, isli smo sa flasama. 5 flasa obljepljenih selotejpom i imamo jednu nogu police. Tako sam napravio 3 noge, ali onda mi je usfalilo flasa. Generalov genijalan plan je bio da ukradem jos 5 iz obliznjeg ducana pred stecajem. Navodno su u toliko losoj financijskoj situaciji da su poceli zaposljavat sljepce koji rade za bagatelu, pa nece bit problem ukrast pive. Ovaj put sam morao promjenit masku da me ne povezu za proslom provalom. Omotao sam crveni moulinex usisivac oko desne noge, prste lijeve ruke namazao ajvarom i tako postao ljudski kameleon savrseno se uklopivsi u okolis. Skokom u dalj kroz prozor zavrsio sam na crnom kombiju i na njemu se odvezao 30ak metara do ducana, uletio kroz prozor, ukrao 5 piva i pobjegao u nepunih 17 minuta. Prodavaci su svo vrijeme dok sam ja lumpao po ducanu i trazeci pive, usisivacem rusio police i razbijao staklenke krastavaca, tupo stajali uz blagajnu pa sam opravdano posumnjao da su ne samo slijepi, vec i gluhi. Provukao sam se kroz kanalizacijske cijevi od ducana do zgrade. Nitko me nije vidio. Za par sekundi sav smrdljiv i ljigav bio sam u svojoj sobi, general me potapsao po guzi u znak odobravanja moje improvizacije povratka u stan. Za par minuta slozili smo cijelu policu ne koristeci cekic i cavle. Bio sam ponosan na sebe jer je bila prekrasna i stabilna. Stavio sam gore svoje stvari i 2 vrlo velika grudnjaka nepoznatog porijekla, otpratio generala kroz vrata i otisao pojest pakleno narancastu narancu.